Zimski lov smudja

Dating > Zimski lov smudja

Click here: ※ Zimski lov smudja ※ ♥ Zimski lov smudja

Manje od 5 cm ne preporučujem, a preko 8 može u uslovima mnogo veće dubine i daleko od obale 6 do 8 metara i više. Pribor i ribolovačka oprema po najnižim cenama u Srbiji. Približite se vodi i potražte brojna jata sitne ribe.

Jutarnji sug počinje sa svitanjem i zna potrajati do 11 časova. I ubrzo se treperenje ponovilo. I na moje prijatno iznenađenje štap se zaustavio u mojoj ruci. Stringer sa par boila ili polovica je takodje odlican. Zabacite što bliže nekoj podvodnoj prepreci. Riba ulovljena na boile izradjene od Masterbih Premium Fish Mix-a Taktike i pristup U ovo doba godine dosta lisca opadne u vodi, a ono jos nije strulilo pa bi bilo dobro da vase montaze ne povlacite kad je zabacite kako bi udica ostala slobodna, a ne se zabila u neki list, grancicu itd.. Dakle, zabacimo lagano uzvodno i na polunapetoj struni pustimo da potone i dođe do dna, negdje u ravnini s nama. Zimski lov voblerom postao mi je navika, kao po kalendaru, s tim što danas koristim svoje voblere. Dosta njih mi je poklonilo voblere, njihovih ruku dela. Ovaj sistem je pogodan za čvrsta dna. Nažalost, iz aspekta nas ribolovaca ove promjene su, po svom bitnom karakteru, promjene nagore. Uglavnom se koristi ovaj mamac kada je reka na kojoj pecamo ispunjena oblastima kao što su stene ili drveća.

Budite koncentrirani, jer upravo tu najčešće slijedi griz. Ona ima veliki spektar silikonskih mamaca namenjenih za mnoge vrste predatora. U rano proleće plitkoroneći vobleri vode se brzinom koja je jedva dovoljna da vobler radi.

Podvodni Plovak Za Soma - Promenio sam mesto i otišao na sledeće stepenice. Ukoliko imate nekih dodatnih pitanja ili nejasnoca, posjetite nas Forum: Bistro.

Detalji Datum objavljivanja sreda, 30 maj 2012 11:18 REVIR NOVOSADSKI KEJ SUĐEN NAM JE POTOP Većinu svojih tekstova obično sam počinjao sa analizom trenutnih hidromotereoloških uslova i prognozom za narednih mjesec — dva. Tako će biti i ovaj put, ali bez ambicije da budem prorok i da svojim slutnjama budućih dešavanja na vodi dam neki objektivni karakter. U jedno sam samo siguran, a to je, da se klima u globalnom smislu promijenila i to, po svemu sudeći, na duže staze. Nažalost, iz aspekta nas ribolovaca ove promjene su, po svom bitnom karakteru, promjene nagore. Klimatske promjene se manifestuju kroz bezbroj detalja, čiji sadržaj prevazilazi znanje autora i ambicije ovog teksta, ali, ako bi se malkice potrudili, mogli bi naći zajednički imenitelj tih kompleksnih promjena, a to je - višak vode. Ljeto je u pravom smislu te riječi, dakle, žarko ljeto, trajalo do 20 i nekog septembra, nakon čega smo imali jesenje kiše i velike vode sve do kraja oktobra ili početka novembra. Od polovine novembra pa do kraja februara mogao je da padne samo snijeg, i to onaj što se topi tek u martu. Kad padnu vode u novembru, nema porasta dok se maslačak ne zažuti po livadama. Od kad je svijeta i vijeka zimi su uvijek bili mali vodostaji i obilje snijega. Priroda se, dakle, postarala da rijeke bez većih problema prihvate proljećne kiše i otapanje snijega, a da pritom ne dođe do poplava. A šta imamo od 2004 do danas? U poslednjih 6 godina imali smo više poplava nego u poslednjih 60 godina. I, što je najgore, poplave se ne dešavaju u martu i aprilu, već u julu, novembru, decembru, pa čak i u januaru. Evo kraj je decembra, a Dunav i Sava su ogromni, a o haosu koji je nedavno napravila Drina bolje i da ne pričam — odmah me spopadnu aritmije. Da sam kojim slučajem bog, zavrnuo bih slavinu najmanje šest mjeseci, ali, pošto sam samo ribolovac kao i vi, preostaje mi da buljim u nebo i molim se tom istog bogu, koji je u ovom mandatu previše vlažan za moj ukus. Ako ove klimatske kalambure imamo u vidu, a nemamo drugog izbora, valja nam odgovoriti na ključno pitanje — a gdje, šta i kako loviti u januaru? U stara vremena svaki moj vikend u januaru bio je do detalja isplaniran i zauzet za različite rijeke. Sad uglavnom slušam dnevne hidrometeorološke izvještaje i idem na prvu rijeku do koje još nisu stigle poplave, ili, što je još češće, hvatam vodu između dvije poplave. Ne čekam više ni vikende, već letim čim mi jave da se može prići obali. Kako stvari stoje, ne bude li preoštre zime, ovaj januar ću uglavnom provesti loveći smuđa na Dunavu, ovdje u Novom Sadu i okolini. Možda je tako i najbolje, jer cijelu jesen sam proveo loveći gotovo svakodnevno štuke, koje su ove godine bezobrazno dobro radile. Ne znam kako stvari stoje u drugim mjestima, ali u Novom Sadu se smuđ zimi najbolje lovi pri visokom vodostaju. Sav se nabije u obalu i može se uspješno loviti gotovo cijeli dan. DUNAVSKI ZIMOVNIK Kad sam se prije 16 i kusur godina prvi put obreo naDunavu, prvo što sam pomislio bilo je — a gdje zabaciti u ovolikoj vodurini? Široka kao aerodromska pista, duboka već od obale, sa bojom metalnih opiljaka, valjale se ispred mene, poput nekog ogromnog mjehura, strana i nimalo privlačna voda, puna zagonetki i prijetnji. Nakon Une, Sane, Vrbasa, Ugra i drugih vrletnih bosanskih voda, Dunav me se dojmio kao dobar policijski šamar. To sigurno nije bila ljubav na prvi pogled. Nije, međutim, prošlo ni mjesec dana, a ja naprasno zavoljeh ovo čudovište od vode. Radi prirodnih ljepota sigurno ne, već radi ribolova. Ili, da budem još precizniji — radi smuđa. Naravno da se u međuvremenu količina teorijskih saznanja, vrsta varalica i praktičnih iskustava ustostručila, ali, ono najbitnije saznao sam već u prva tri mjeseca ribolova. Jedno od ključnih saznanja bilo je da Dunav nije jednoobrazna vodena masa, koja u svakoj tački daje podjednake uslove za opstanak svih vrsta riba. Za mene koji sam navikao da se svaka rijeka dijeli na virove i brzake, Dunav je ličio na jedan permanentni vir, jer svugdje je dublji od 5 metara ili teče manje-više ujednačenom brzinom. U ovakvoj rijeci, pomislio sam, riba nema potrebe za jesenjim migracijama, jer, Dunav, svugdje može da funkcioniše kao jedan neprekinuti zimovnik. Nije mi trebalo mnogo vremena da shvatim u kakvoj sam zabludi. Uskoro sam je pronašao u ogromnim količinama u najužoj gradskoj zoni, gdje se korito sužava, a dubina naglo povećava. Dakle, i Dunav ima jesenje migracije i svoje zimovnike, kao i najmanja planinska rijeka. Na višim vodama, recimo Drini, gdje je tiho, obično je duboko, a gdje su brzaci tu su i plićaci. Ova logika ne samo da ne pije vode na Dunavu, već je najčešće sasvim suprotno. Dunavska riba se zimi grupiše upravo u tim limanima, sa vrlo izraženom vanjskom maticom i jakim kontratokom i vrtložnim strujama. Takvih mjesta je mnogo na Dunavu, a količina zimske ribe u njima varira u zavisnosti od konfiguracije i vrste materijala na dnu. Dunavski zimovnik počinje na mjestima gdje korito naglo ponire u dubinu, usljed čega se brzina protoka nakon početnih vrtloga naglo smanuje, uz gotovo redovnu pojavu vrtložnih struja i povratnog toka. Gledajući od obale, dubina ne raste postepeno, već pod oštrim uglom i stepenasto, praveći karakteristične platoe između dva nagla odsjeka — takozvana baira. Ovakav tip korita karakterističan je za terene sa dnom od gline. Tamo gdje su ljudi nasuli kamen, bairi se teže uočavaju, ali i na takvim mjestima, ukoliko su zimovnici, dubina naglo raste već od obale. U zavinosti od vrste dna, imamo dva osnovna tipa dunavskog zimovnika — sa kamenitim dnom i sa dnom od ilovače. Zimovnici sa kamenitim dnom uglavnom su vezani za gradske zone i razne šporove, dakle, za pozicije nastale ljudskom interevencijom u koritu. Dunav u Novom Sadu je tipičan primjer zimovnika sa priobalnim pojasom od nasutog kamenja. Sa petrovaradinske strane je nešto kraći i proteže se od tvrđave do Oficirske plaže. Saberemo li obe obale, ima tu dobrih 5 kilometara izuzetno kvalitetnih zimskih terena, čiji je biološki potencijal, nažalost, u velikoj disproporciji sa stvarnim stanjem ribljeg fonda. Osnovni uzrok rapidnog opadanja ribljeg fonda je nemilosrdna i višedecenijska izloženost ovih terena takozvanom privrednom ribolovu. To zlo je amnestirano i novim Zakonom i ribarstvu, u koji smo polagali velike nade, računajući naivno da ćemo prepisati zakonska rješenja iz Evropske unije. U uređenim zemljama se pod pojmom privrednog ribolova podrazumjeva ribolov na moru, a na kopnu su to isključivo ribnjaci. Ko je normalan da u Srbiji investira milion eura u izgradnju ribnjaka i da mu za vrat diše 100 radnika, kad za 1500 eura može kupiti dozvolu za mrežarenje po otvorenim vodama i vaditi tone riba u čiju reprodukciju nije uložio ni centa. Zato ne treba da čudi što se u Novom Sadu 1987. A u međuvremenu se broj novosađana gotovo utrostručio. Ne treba biti Tesla pa iz ovih brojki izvlačiti neke korisne zaključke. ZIMSKI SMUĐ Ako se janur naljuti i odluči da bude baš januar, pa danima temperatura ne izlazi iz minusa, ništa od lova smuđa. Ne zato što nam je hladno ili što nam ledi struna, već zato što riba u takvim uslovima jednostavno neće da radi. Ali, ako s vremena na vrijeme malkice ojuži, pa imamo 5-6 vezanih dana sa dnevnim temperaturama i do 8°C, šanse za dobar lov se rapidno uvećavaju. Pri tom je manje važno da li je to otopljavanje praćeno sunčanim vremenom, ili je vrijeme tmurno sa padavinama. Jedino se satnica smuđevih aktivnosti pomjera u zavisnosti od nebeskih konstelacija. U januaru se možete naći u različitim situacijama na vodi, i svaka od njih ima neke specifične prohtjeve u pogledu izbora tehnike, mamca, lokacije i satnice. Pokušajmo sada zajednički da prođemo kroz neke od tih mogućih situacija: - Jutro hladno i malgovito; dan sunčan sa blagim vjetrom i naglo zahlađeje nakon zalaska sunca; zvjezdane noći. Ako imate vezano više ovakvih dana, aktivnost smuđa počinje neposredno pred zalazak sunca; pauza u suton i prvi cug, ali, ne zaboraavite da pričamo o januaru. Lovna distanca zavisi od nivoa vode i tendencije vodostaja: blagi porast približava ribu, opadanje udaljava, a stagnacija ne valja jer omogućava smuđu da ne mora da se kreće. Ovo je možda i najbolji mogući scenario za zimskog smuđa. Jutarnji sug počinje sa svitanjem i zna potrajati do 11 časova. Ako je vodostaj visok i riba blizu obali, cug se nastavlja i traje cijeli dan. Pri nižem vodostaju oko 11 časova smuđ se isuviše udalji od obale i teško je izvesti sporu prezentaciju na velikoj distanci i dubini. Ludilo kreće sat prije smrkavanja i uz male pauze zna potrajati do ponoći. Jutarnji i dnevni cug su pri dnu, a već sa prvim mrakom diže se smuđ u srednje slojeve, pa čak i na samu površinu, pogotovo ako malo jače zaduva južni vjetar. Izostaje dnevni cug, ali vrijedi pokušati sat-dva nakon smrkavanja kad umiri vjetar. I tada je na dnu. Ako ovakvo vrijeme ima prolazni karakter, a već popodne stegne i obori temperaturu ispod nule, onda ništa od smuđa. Ali, ako ovako vrijeme bude uvod u duži period toplog vremena, spremite se za pravi ribolov. Smuđ je aktivan od 10 do 15 časova, a noću ga valja loviti samo ako imamo malo vjetra i to na voblere i uz samu obalu. Najbolje je loviti u prva dva sata promjene. Ako noću ne pada temperatura treba probati voblerom u srednjim slojevima i to daleko od obale. Bilo bi vrlo nadobudno i nepristojno, a ne bi ni odgovoralao istini, da kažem da sam prvi počeo da lovim smuđa muvanjem. Istina je, međutim, da sam definitivno prvi u Novom Sadu, a vjerovatno i šire, počeo da smuđa muvam priborom namijenjenim za lov bijele ribe na plovak. Konkretno, u pitanju su telemeč štapovi dužine od 4,5 do 5,3 metra, koji po evropskim specifikacijama nisu zapravo ni namjenjeni za lov na plovak, već za lov grabljivica na zbirolino bombete. Za lov smuđa najbolje je koristiti telemečeve izrazito vršne akcije radi što bolje detekcije uzimanja i što efikasnije kontre, a kada je snaga u pitanju, poželjno je da bude u rasponu od 20-60 i 30-70 grama. Zašto baš ovi štapovi, upitaće se mnogi, a i dan danas me na keju pitaju mnogi novosađani, koji, gotovo bez izuzetka, muvaju klasičnim smuđevskim trometrašima. Suština muvanja nije zpravo u izboru mamca, već u njegovoj prezentaciji. Zimi se smuđ drži dubljih mjesta i, kada je u pitanju teren sa nasutim kamenom, boravi uglavnom na sastavu kamena i pijeska gline. Pri nekom normalnom vodostaju taj sastav se nalazi na nekih 5-8 metara od obale. Slično je i na terenima sa dnom od gline, gdje korito stepenasto ponire ka dubini. Smuđ nikada nije na ravnom platou, već neposredno iza tog oštrog odsjeka baira. To se ne može izvesti kratkim štapovima, jer najlon u vodu ulazi od malim uglom i redovno dolazi do kačenja za dno. Treba nam, dakle, što duži štap, a bilo bi idealno, kada bi to bilo moguće, da za muvanje koristimo štap od 8 metara, jer se upravo na toj distanci i nalazi naš klijent. Naravno da bi štap te dužine, ali sa snagom koja nam treba za ovaj posao, težio preko 800 grama, a to nam baš ne treba u životu. Telemeč štap od 5 m je kompromis između naše želje da budemo vrhom što dalje od obale i nemogućnosti da imao duži štap koji je dovoljno lagan i snažan za ovoj prilično grub ribolov. Mnogi ljudi muvaju sa cijelom ribom, duboko ubjeđeni da je to mnogo primamljivije smuđu od fileta. Stotine puta sam provjeravao ovu teoriju i uvijek dolazio do istog zaključka — podjednako su efikasni i filet i cijela ribica. Najvažnija je zapravo prezentacija. S obzirom da se filet lakše montira i da na jedno parče možete uloviti i par smuđeva na filet od mrene možete loviti dan i noć , tu više nemam nikakvih dilema. Od jedne dobre deverike, bucova, ili, još najbolje mrene, možete napraviti filete za cijeli januar. Imao sam priliku da držim tu skalameriju od nekih žica, konzola, opruga, igala i trkokrakih udica, koja više liči na neki pakleni izum iz repertoara inkvizicije, nego na nešto što služi ribolovu. To ti je naš Albert zaštitio kao patent, lijepo upakovao u plastičnu foliju i prodaje po desetak eura. Svaka čast srbine, ali nisam baš ubijeđen da bi bilo ko od njegovih sunarodnika iz ovih krajeva kupio tu napravu, ne zato što je skupa, već što ne bi znao kako na to ribu da natakari. Naš je čovjek navikao da to pojednostavi, a bogami i da pojeftini. Zato, ne mutite vodu da izgleda dublje, već se prihvatite fileta i uhvatite ženi smuđa za večeru.